Intuitivno slikanje na svili, Aleksandrino nežno i suptilno, a tako snažno vođenje u svet našeg nesvesnog, naše kreacije i našeg susreta sa unutrašnjim detetom. Bilo da je razigrano ili ranjeno, ono je ogroman deo našeg nesvesnog iz koga mi kreiramo našu svesnu realnost. I eto čarolije! Natežemo svilu na ram, izvodimo pokrete četkicom za koje nismo ni znali da ih znamo, mešaju se boje, razlivaju se oblici…otkriva se jedan deo naše duše. U bilo kom da smo procesu, površinskom ili dubinskom, u bilo kojoj tehnici ili metodi, na bilo kom stupnju, uvek je važno da svi fragmenti naše duše budu “sakupljeni ponovo” i integrisani. I da, bude i suza, smeh se nekako podrazumeva.